Svi koji čitaju moj blog vidjeli su da često odbijam komentirati nalaze slikovnih i drugih pretraga. Zašto?, otprilike dvadeset posto učinjenih nalaza jasno upućuje na daljnji tijek liječenja i temeljem istih malo tko može pogriješiti u liječenju. No, radi ostalih osamdeset posto postoji vrsta ljudi koji se nazivaju DOKTORI ili LIJEČNICI, SPECIJALISTI i SUBSPECIJALISTI, znači ona vrsta zanimanja koja će temeljem iskazane problematike, znači RAZGOVORA i PREGLEDA usmjeriti liječenje u određenom smjeru.
Da tome nije tako onda bi postojali jeftiniji ili skuplji internet servisi u koji bi svatko mogao upisati svoj problem, unijeti parametre i na kućnu adresu dobiti lijek ili pribor za operaciju uz uputstvo kako to napraviti.(http://www.amazon.com/Brain-Surgery-Beginners-Operations-Minors/dp/1562948954)
Moju bolnicu pacijenti često ZOVU i pitaju o mogućnostima rješenja svoga problema. Ukoliko mislimo da možemo pomoći naručimo pacijenta na pregled.
Stoga, odgovor na postavljeno pitanje s početka je: Nisam dobri doktor jer mislim da pacijent prvo treba nazvati i u razgovoru sa stručnim osobljem vidjeti da li se njegov problem može riješiti kod dotičnog liječnika ili ne, jer to je puno jednostavnije i jeftinije nego upisati svoje ime na servis za naručivanje i unaprijed biti osuđen na plaćanje.
Do privatnih liječnika koji rade u svojoj privatnoj praksi u Hrvatskoj nije teško doći i mislim da potrebe za posrednikom nema. Do “privatnih” liječnika koji rade u državnim bolnicama je teško doći jer je sistem takav a internet servis za naručivanje ih gura u sukob interesa na uštrp pacijenata. Do kada ovako???